Saturday 26 February 2011

Vreme za ljubav i ljubav kao vremeplov

U filmu Vremeplovčeva žena opisan je odnos bračnog para čija veza opstaje uprkos muževljevoj nemogućnosti da kontroliše svoju sposobnost da putuje kroz vreme. On ne može da kontroliše svoj dar i ta nesposobnost ga vodi na nepoznata mesta i u različita vremena gde se budi bez odela, preplašen i dezorijentisan. On se polako navikava na ovaj hiroviti način vremensko-prostornog transporta i čak uspeva da izgradi jednu konstantu koja ga dodatno stabilizuje. Ta konstanta je njegova buduća žena. Njegova buduća žena i pre njega zna da će joj on biti muž jer joj je to rekla buduća verzija njega. Vremeplovac ( naš lik koga mi linearno pratimo) se polako zaljubljuje u nju postajući sam sebi svoje samoispunjujuće proročanstvo.

Do traženja konstante u ženi, u ljubavi dolazi i u serijalu Lost gde se Dezmond usled čestog putovanja kroz vreme nalazi pred nervnim slomom, jedinu utehu nalazi u njegovoj ženi koja mu je neka vrsta sidra u vremenu. Uz pomoć nje, uz pomoć odnosa koji imaju on uspeva da se orijentiše i stabilizuje.je još jedna vremeplovčeva žena.
Očigledno je da su pisci oba dela upoznati sa grčkom poslovicom: „In vino veritas et amor eternas“.
Kakav je odnos vremena i ljubavi? Šta vreme oduzima od ljubavi: strast, odanost, misteriju, igru, zaljubljenost? Šta vreme donosi ljubavi: ojačavanje veze, bolje upoznavanje partnera, poverenje, sigurnost ili uzajamnu podršku?

Letter to Julliet je film koji nam omogućava jedno drugačije a ipak jedno nesvakidašnje putovanje kroz vreme ne uz pomoć Tardisa , energetskih poremećaja, misterioznih tunela ili veštački napravljenih portala već uz pomoć kamena. Najobičniji kamen doduše malo istesanog sa strane tako da formira oblik kocke. Taj kamen nije sam, zajedno sa stotinama ostalih kamenih kocki on formira zid. To nije zid plača ili neki zid koji razdvaja horde pakla od snenih polja raspevanih vilenjaka, to je zid dovoljno star da privuče pažnju gradske uprave Verone. Gradski oci nalaze stari zid optočen patinom koji koriste za popularizaciju turizma. Naime Verona je mesto odvijanja najtragičnije ljubavne drame. To je grad Romea i Julije. Taj zid se stavlja na turističku mapu grada kao zid Romea i Julije, hiljade turista, najpre turistkinja, idu da ga vide i da mu se ispovede ostavljajući na njemu svoje poruke na malim ceduljicama koje presavijaju i stavljaju u razmake između kamene fasade.
Igrom slučaja jedna turistkinja pretura kamen iza koga se nalazi ljubavna poruka stara pedeset godina. Poruka upućena od strane jedne Britanske studentkinje njenom Italijanskom vereniku, poruka u kojoj mu ona objašnjava zašto ga ostavlja. Poruka nikada nije stigla do njega. Turistkinja rešava da kontaktira ženu čije se ime nalazi na koverti. Njih dve stupaju u kontakt, ispostavlja se da je ta žena sada udovica i da nikada nije prežalila svog nesuđenog italijanskog ljubavnika. U nastavku filma njih dve pokušavaju da ga lociraju po romantičnim bespućima italijanskih vinograda.
Još jedan divan i dirljiv primer spontano napravljene i spontano otkrivene vremenske kapsule. Poput onih koje generacije američkih đaka na ritualan način zakopavaju na kraju školskih godina samo da bi ih otkopali nakon trideset godina na proslavama godišnjica mature i zajedno se zabavili smejući se naivnosti njihovih tadašnjih preokupacija.
Vreme ima interakciju sa svim postojećim stvarima, bar u granicama našeg univerzuma. Čitave nove eseje možemo napisati prateći linkove između vremena i vere, između vremena i nade, vremena i straha, vremena i mržnje. Ali ostanimo za sada na ovom posebnom linku između vremena i ljubavi.

Markes. Ljubav u doba kolere. Ljubav fatalno zaljubljenog glavnog lika prevazilazi široki opseg značenja reči opsesija, on voli svoju izabranicu godinama, ona zasniva svoju porodicu, odgaja svoju decu dok je on sve vreme čeka. On je čeka na kiši, čeka je noću, danima, mesecima, čeka je decenijama. Njena deca već imaju svoju decu a on je još uvek čeka. Najzad ona iznervirana neverstvom svoga muža počinje da obraća pažnju na njega i shvata da je on njena konstanta da je on njen zalutali vremenski fragment koji će upotpuniti okrnjenu slagalicu njenog vremena-njenog života.
Eto i muškaraca u ulozi konstante. Markes nam je pokazao da ne moraju samo muškarci biti putnicima vremenskim dok ih žene strpljivo i požrtvovano čekaju kući glumeći konstante ili stabilizatore već da i žene mogu itekako galopirati kroz dveri vremenske na krilima ljubavi.

Film Kate and Leopold je najmekši od prethodnih primera putovanja kroz vreme.
Njegova oštrica se nabada na kulturološku distinkciju mladog zaljubljenog para. Film stavlja akcenat na vanvremensku ljubav koja vešto, mada ne bez posustajanja, zaobilazi prepreke statusa, vaspitanja i društvenog poretka. Vremenski zalutali engleski lord upoznaje Meg Rajan marketinškog majstora u modernoj metropoli sa svim njenim izazovima, kako tehničkim tako i etičkim. Ne obazirući se na mogući kolaps vremensko-prostornog kontinuuma lord odvaja Meg Rajan i vodi je ka svom vremenskom sloju gde žive srećno do kraja svog vremena-svog života.